“Money can buy you a fine dog, but only love can make him wag his tail”

Foto: Todd Wiseman/The Texas Tribune

U jednom trenutku života svaka smrt ili “odlazak u večnost” postane za mene/tebe lična stvar. A vest o smrti Kinkija Fridmana pogodila me je na baš previše nivoa. Sam po sebi bio je neverovatan lik, neka uvrnuta teksašanska mešavina Kralja Čačka, Ilije Ludviga, Otoa Oltvanjija i još luđeg Šerloka Holmsa.

Pisao je pesme, svirao i pevao sam ili sa svojim momcima The Texas Jewboys. Pisao je i genijalne romane, uglavnom krimiće, uz par knjiga eseja i “eseja”, . Jednom je hteo da bude i guverner Teksasa, podržao ga je i pajtos Vili Nelson (inače i glavni i junak i “slučaj” jednog romana), obećao mu je zauzvrat da će legalizovati ono Koluvijino. Nije prošao, očekivano.

Tokom devedesetih nekim bizarnim razvojem događaja na nekoliko mesta u gradu mogle su da se kupe Kinkijeve knjige i to za smešne pare, u vreme kada se kurs menjao na dnevnom nivou. Romani u kojima je sam Kinki detektiv i koji rešava najnemogućije slučajeve. On i njegova ekipa disfunkcionalnih Votsona koja ga je pratila. Kupovali smo te romane Kosta, Tanja, Nikša, Miško, ja, Oto… kao da neće biti sutra. Na neki način to sutra nikada se nije ni desilo.

Sa jednog od relativno čestih odlazaka u Teksas Ceca mi je donela “Kinki” majicu koju sam nesvojstveno sebi čuvao i nosio samo u specijalnim prilikama. Jednom kada je bio serijal u Huperu “Moja omiljena majica” u njoj sam se i slikao i napisao nešto o njemu, ima tome petnaestak godina. Mislim da tu majicu nisam nosio posle toga. Maja je po receptu iz knjige često (u to vreme) pravila “Čiken Mekgavern” i to jelo je zaista mitsko.

Voleo sam njegovu muziku, njegov stil, humor, cinizam i dvosmislenost. Nije preterivanje ako kažem da sam često “onelinere” koje sam puštao u svet bazirao na njemu i njegovim svetonazorima. Bio je baš lik koji se rađa jednom u sto godina. Nadam se da će Kinki sa Kostom tamo negde da se nađe na obodima Rio Grandea (u nekoj ladovini) i da će njih dvojica uz Džejmison da slušaju i filozofiraju o arhivskim snimcima Nitty Gritty Dirt Banda ili Elvisa, jer samo to sada ima smisla.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *